fbpx
 

Trema zbog javnog nastupa? Evo kako si pomoći!

Trema zbog javnog nastupa? Evo kako si pomoći!

Trema. Trema je osjećaj koji vjerujem svaka, čak i najpoznatija osoba osjeća prije nastupa ili izvedbe. Jedina je razlika što ju neki ljudi osjećaju više, a neki manje.

Iz osobnoga iskustva mogu govoriti o tome jer sam od malih nogu uključena u razne aktivnosti koje su povezane s javnim nastupima (školske predstave, zbor, javni govori, prezentacije u školi i još mnogo…). U početku to nisam ni zamjećivala jer sam bila dijete, a svi znamo koliko su djeca bezbrižna i otvorena. Upravo me je ta činjenica, da su djeca bezbrižna i otvorena, vodila dalje. Sigurno se pitate kako to ima ikakvoga smisla. Što sam više odrastala to sam se i više brinula o mnogo stvari poput: tko će me sve gledati, hoće li ikome uopće biti zanimljivo, što ako budem loša ili zeznem… Ovako mogu uistinu puno nabrajati jer mi previše stvari u trenutku prije bilo kakvog javnog nastupa prolazi kroz glavu. Moj je savjet sjetiti se bezbrižnoga djeteta; opustiti se, doći na pozornicu i napraviti zadatak što bolje možemo kao što se i dijete trudi učiniti što bolje za svoju mamu ili svojega tatu. Trebamo biti svjesni da su greške apsolutno normalna stvar i da nam jedna pogreška ili njih deset ne utječu na život u budućnosti jer ćemo iz greške uvijek nešto naučiti.

Evo, želim podijeliti jedno iskustvo. Sudjelovala sam jednom na konferenciji gdje sam trebala govoriti pred stotinjak ljudi. Kao i obično, prije dolaska za mikrofon sam se pokušala što više opustiti (meni u opuštanju super pomaže pojesti ili popiti nešto slatko, svatko ima svoju stvar koja ga opušta :D). No, mučilo me je što je u prvim redovima sjedila jedna starija žena koja je sve govornike prije mene kritizirala. Naravno da me je bilo strah i da sam ponovno razmišljala o previše stvari, no razmišljajući sam shvatila, kritike su super stvar! Mogu biti bolne, ali iz njih se toliko puno može naučiti, samo ako ih znamo prihvatiti.

Dakle, kada sam došla na red dala sam sve od sebe, potrudila sam se najbolje što mogu, ali na kraju sam ipak dobila nekoliko kritika. I to je okej! Vidjela sam to kao priliku da mi jedna iskusna osoba svojom kritikom zapravo daje savjete iz kojih mogu naučiti. Istovremeno mi je samopouzdanje raslo jer sam bila zadovoljna svojim izlaganjem i jer sam se uistinu potrudila da bude super, a s druge strane nisam zbog kritike otišla s pozornice spuštene glave i tužna lica već glave prepune ideja kako napredovati i s velikim osmjehom (tada još nismo morali nositi maske pa se osmijeh mogao i vidjeti :D).

Dakle, sjetite se da smo svi mi djeca bez obzira koliko mladi ili stari bili. Budite bezbrižni i ne bojte se pogriješiti tu i tamo 😉. A što se tiče kritika? Kritike ne gledajte kao nešto loše, već kao priliku za napredak i rast.